Ive ČaćeIve Čaće, je rođen, 26. travnja. 1903. godine u Vodicama, pokopan u Zagrebu, 23. studenog 1947. godine, pučki je književnik i slikar. BiografijaNajmlađe je dijete u obitelji oca Bartola i majke Margarithe. Po završetku osnovne škole i zanata drvodjelskog u Vodicama dolazi u sukob s vlastima talijanskim. Zbog sukoba napušta grad, vraća se 1922 u Vodice i povezuje se s radničkim pokretom. U to vrijeme objavljuje svoje prve crteže, pjesme i prozu u listovima Glas omladine, Hrvatsko selo i Književni glas. Surađuje a pučkim slikarima i književnicima, pripadnicima Hlebinske slikarske škole, Franjom Mrazom, Mihovilom Pavlekom Miškinom, Mirkom Viriusom i inima. Sudjeluje s njima u izdavanju Zbornika hrvatskih seljaka 1936. i 1938. u Zagrebu te na nizu samostalnih izložbi. Aktivnim članom KPJ-a postaje 1925. Drugi svetski rat![]() Na samomu početku Drugoga svjetskoga rata, 1941. godine uhićen je u Šibenik te prebačen u logor u Italiji.[1] Prvo je bio zatvoren u sabirni logor Corropoli u pokrajini Teramo, gdje ostaje osam mjeseci, pa je nakon zatvaranja tog logora prebačen u logore St. Angelo, Millazzo i Lipare. Iako i u tako teškim uvjetima ne prestaje sa pisanjem. Poslije kapitulacije Italije septembra 1943. godine vraća se u domovinu i odlazi u partizane, u jedinice 19. sjeverno-dalmatinske divizije. Odmah postaje članom kulturno-umjetničkog odjela ZAVNOH-a, koji je radio na oslobođenoj teritoriji u Topuskom. Izlagao je na izložbama umjetnika-partizana u NOB-i.[2] Po oslobođenju, vraća se iz Topuskog u Šibenik, piše pjesme, aforizme i novele, potonje isključivo na zavičajnom narječju. Poratni periodPo završetku Drugoga svjetskoga rata, postaje ravnopravnim članom Društva književnika Hrvatske, te referent u Ministarstvu prosvjete u Narodnoj vladi Hrvatske. Umire u Zagrebu u 44. godini života, 23. studenog 1947. godinae.[3] Izvori
|