VEGF receptor
VEGF receptori su receptori za vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF).[1][2] Poznata su tri glavna podtipa VEGFR. Oni su numerisani sa 1, 2 i 3. Oni mogu da budu vezani za membranu (mbVEGFR) ili rastvorni (sVEGFR), u zavisnosti od alternativnog splajsovanja.[3] VEGFVaskularni endotelni faktor rasta (VEGF) je značajan signalni protein koji učestvuje u vaskulogenezi (formiranju cirkulatornog sistema) i angiogenezi (rastu krvnih sudova iz postojeće vaskulature). Dejstvo VEGF je ograničeno uglavnom na ćelije vaskularong endotela, mada ima uticaja na ograničeni broj drugih ćelijskih tipova (e.g. stimulacija migracije monocita/makrofaga). In vitro je pokazano da VEGF stimuliše mitogenezu endotelnih ćelija i ćelijsku migraciju. VEGF takođe pospešuje mikrovaskularnu permeabilnost, te se ponekad naziva faktorom vaskularne permeabilnosti. Receptorska biologija![]() Svi članovi VEGF familije stimulišu celularne response vezivanjem za tirozinske kinazne receptore (VEGFR) na ćelijskoj površini, čime uzrokuju njihovu dimerizaciju i aktivaciju putem transfosforilacije. VEGF receptori imaju ekstracelularnu komponentu koja se sastoji od 7 imunoglobulinu sličnih domena, jednoprolaznog transmembranskog regiona i intracelularnog dela koji sadrži tirozin kinazni domen. VEGF-A se vezuje za VEGFR-1 (Flt-1) i VEGFR-2 (KDR/Flk-1). VEGFR-2 posreduje skoro sve poznate ćelijske response na VEGF.[1] Funkcija VEGFR-1 je manje poznata, mada se smatra da moduliše VEGFR-2 signalizaciju. Jedna dodatna funkcija VEGFR-1 receptora je da deluje kao maketa/lažni receptor, čime sprečava vezivanje VEGF za VEGFR-2 (postoje indikacije da je to posebno važno tokom embrionske vaskulogeneze). Jedna alternativno splajsovana forma VEGFR-1 (sFlt1) je za membranu nevezani protein, koji se izlučuje i prvenstveno funkcioniše kao lažni objekat.[6] Treći receptor (VEGFR-3) je poznat, međutim, VEGF-A nije ligand tog receptora. VEGFR-3 posreduje limfangiogenezu u responsu na VEGF-C i VEGF-D. VEGFR antagonistiPojedini VEGFR antagonisti (inhibitori) (na primer lenvatinib, motesanib) se izučavaju za moguću primenu u tretmanu raznih kancera. Pazopanib je odobren za karcinom renalnih ćelija 2009. Regorafenib je odobren za kolorektalni kancer septembra 2012. Reference
Vanjske veze
|