Wernerov sindrom
Vernerov sindrom je veoma redak, autozomalno-recesivno nasledan, poremećaj razvića čoveka.[1] Najprepoznatiljivija karakteristika ovog poremećaja je prerano starenje. Vernerov sindrom, više od drugih oblika segmentalne progerije, podseća na „ubrzano starenje“. Zato što deli simptome sa progerijom, Vernerov sindrom se često naziva i progeroidni sindrom. U osnovi oboljenja leži mutacija na genu koji kodira DNK helikazu, a nalazi se na kraćem kraku 8. hromozoma. Sindrom je nazvan po nemačkom naučniku Otu Verneru, koji ga je 1904. godine opisao u okviru svoje doktorske teze.[2][3] SimptomiOsobe sa Vernerovim sindromom obično imaju normalan tok razvića do puberteta. Nakon puberteta, stare ubrzano, tako da u četrdesetoj godini života izgledaju nekoliko decenija starije od realne starosti. Vreme početka ispoljavanja Vernerovog sindroma je varijabilno. Neki od simptoma su:
Reference
Literatura
Vanjske veze |