Velebit
  Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u Dalmatinskoj zagori - Dinare (1831 m), Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km2, a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju. Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča. U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na:
Takva podjela se zasniva na geografskim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dijelova. Crte podjele idu duž prijevoja, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s priobaljem. Cijelo područje planine zaštićeno je kao park prirode, a Sjeverni Velebit i Paklenica su proglašeni nacionalnim parkovima. Unutar NP Sjeverni Velebit nalazi se i posebno zaštićeni strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi. Najpoznatija biljna endemska vrsta je velebitska degenija (Degenia velebitica) iz obitelji krstašica, prikazana na naličju kovanice od 50 lipa (prvi ju je opisao i klasificirao botaničar Arpad Degen te je i po njemu dobila ime). Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna "Lukina jama Arhivirano 2006-04-28 na Wayback Machine-u" duboka je 1.392 m (od visine 1.436 m do dubine od 81 m n/m), a "Slovačka jama Arhivirano 2006-08-10 na Wayback Machine-u" 1.320 m. Za planinare je na Velebitu uređeno mnogo markiranih staza i puteva, koji uzdužno i poprečno povezuju okolna mjesta i planinarske domove na planini. Po svojoj posebnosti, uređenosti i posjećenosti nužno je spomenuti Premužićevu stazu koja je građena između dva svjetska rata, a povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima; tj. prolazi uzdužno Sjevernim i Srednjim Velebitom. Velebit je zbog svoje veličanstvenosti jedan od hrvatskih narodnih simbola; pojavljuje se u domoljubnoj pjesmi "Vila Velebita". Planina predstavlja značajnu prepreku u komunikaciji sjeverne i južne Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Suvremena cestovna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tijekom zime. Vrhovi Velebita
Zaštita prirodePoložaj Velebita, kao i njegova geološka građa, utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk.[1] Zaštićena područja
Za zaštitu su predložena i ova područja: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Šumarski list. Poveznice
NastanakVanjske veze
|
|||||||||||||||||||||||||||
