Usvajanje u drevnom Rimu Usvajanje je u antičkom Rimu bila prilično česta procedura, u mnogo čemu raširenija nego u kasnijim društvima, uključujući i suvremena. To se pogotovo odnosilo na pripadnike više klase, odnosno patricija koji su u pravilu nastojali izbjeći mnogobrojno potomstvo, pogotovo kada su u pitanju bili muška djeca. Razlog je bio u izuzetno velikim troškovima odgajanja muške djece, odnosno njihove buduće političke karijere (cursus honorum). S druge strane je relativno visoka smrtnost male djece ostavljala mogućnost da aristokratske porodice ostanu bez potomaka i nasljednika; usvajanje tuđe djece je rješavalo taj problem, a često je služilo i za jačanje veza među pojedinim porodicama i stvaranje snažnih klanova. U doba Carstva je institut usvajanja korišten i na najvišoj razini, odnosno omogućavao je carevima da njime određuju nasljednike te tako političkom sistemu daju određenu stabilnost. Vanjske veze |
