Ulan Bator
Ulan Bator (prevedeno Crveni junak) je glavni i najveći grad Mongolije. Prema popisu stanovništva iz 2010. imao je 1,240.037 stanovnika.[1] GeografijaGrad leži uz obale rijeke Tuul, na vjetrovitoj visoravni visine 1350 metara,[2] na željezničkoj pruzi Moskva–Peking. HistorijaUlan Bator je nastao iz sezonskog nomadskog prebivališta mongolskih prinčeva koje se tek 1639. ustalilo kao njihovo trajno stanište kad je tu izgrađen budistički samostan Da Khure.[2] Samostan je postao rezidencija Žavzandamba hutagta, visokog budističkog svećenika (Mongoli su većinom budisti) i ostao punih 200 godina. Oko samostana je izraslo je istoimeno naselje Da Khure koji su Rusi (i ostali Evropljani) zvali Urga, te se razvio kao trgovačko središte između Kine i Rusije. Kad je 1911. Vanjska Mongolija proglasila nezavisnost od Kine, grad je preimenovan u Niislel Khureheh (Glavni grad Mongolije). Grad su 1921 . zauzele snage mongolskog vođe sovjetske revolucije, Damdinija Suhbatara i sovjetske Crvene armije. Kad je 1924. Mongolija proglašena Narodnom Republikom po uzoru na SSSR, grad je preimenovan u Ulan Bator (Crveni heroj).[2] Znamenitosti, kultura i školstvoUlan Bator je novi grad koji je izrastao tokom 20. vijeka uz sovjetsku pomoć. Najveća znamenitost grada je trg Suhbatar, okružen neoklasicističkim vladinim palačama, muzejem i nacionalnim teatrom. Pored tog ističe se kompleks budističkog samostana Gandan na brdu u centru grada, gdje se nalazi i najveća pagoda u zemlji, izgrađena 1913. godine. U gradu od 1942. djeluje Nacionalni univerzitet Mongolije, uz nekoliko stručnih i tehničkih škola, kao i Akademija nauke Mongolije. PrivredaUlan Bator je najveći industrijski centar u zemlji, u kom djeluju brojne tvornice obuće i odjeće, prehrambenih proizvoda, cementara, ciglana i željezara.[2] Grad je povezan željeznicom sa Moskvom i Pekingom, a ima i međunarodni Aerodrom Džingis-kan (IATA kod: ULN, ICAO kod: ZMUB) s vezama prema svim većim gradovima u zemlji i inozemstvu.[2] Reference
Vanjske veze
|