Smrt u Sarajevu
Smrt u Sarajevu (francuski: Mort à Sarajevo) je bosanskohercegovačko-francuska filmska drama u režiji Danisa Tanovića. Film je izabran da se takmiči za nagradu Zlatnog medvjeda na 66. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu.[2][3], gdje je osvojio nagradu Srebrni medvjed, specijalna nagrada žirija.[4] Film su producirale sarajevska produkcijska kuća SCCA/pro.ba, na čelu sa producenticom Amrom Bakšić Čamo i Margo Cinema iz Pariza. Scenarij je rađen na osnovu dramskog teksta francuskog filozofa Bernarda-Henrija Levyja Hotel Evropa.[5] Tema filma su "egzistencijalni strahovi, strepnje i moralne dileme koje muče moderno evropsko društvo."[6] RadnjaHotel Evropa (za snimanje se koristio sarajevski Holiday Inn) se priprema za veliko evropsko obilježavanje stogodišnjice atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane Gavrila Principa. Tajming nije mogao biti gori: hotel je ostao bez sredstava, banka odbija kreditiranje, a radnici, bez plaća dva mjeseca, planiraju da štrajkuju. Trezveni menadžer Omer (Izudin Bajrović) će učiniti sve što je potrebno da se spriječi da osoblje napusti hotel. Tu je uključen Enco (Aleksandar Seksan), vlasnik striptiz kluba iz gangsterskog podzemlja, da uz pomoć svojih siledžija pretuče vođu radnika. Šefica na recepciji Lamija (Snežana Vidović) svjedok je kad siledžije napadaju jednog radnika, ali ona više voli svoj posao kao Omerova desna ruka i želi da stvari teku glatko, tako da ništa ne govori o incidentu. U međuvremenu, francuska zvijezda Jacques (Jacques Weber) iznajmljuje sobu prije odlaska na Levyevu predstavu koja se održavala iste noći; ažurni čuvar hotela Edo (Edin Avdagić) stavlja kamere za nadzor u Jacquesovoj sobi kako bi se pojačala njegova sigurnost, ali između perioda ušmrknavanja kokaina i slanja poruka svojoj djevojci, glumac nije ni obraćao pažnju. Na krovu hotela, TV novinarka Vedrana (Vedrana Seksan) obavlja intervju za emisiju o Principu, razgovara sa stručnjacima i historičarima o tome kako se percepcija atentata i njegovog počinioca promijenila. Ona također razgovara sa Gavrilom Principom (Muhamed Hadžović), borbenim potomkom i srpskim nacionalistom koji tvrdi da je Princip bio heroj, a ne terorist. Lamijina majka Hatidža (Faketa Salihbegović-Avdagić) koja radi u vešeraju hotela, izabrana je da vodi štrajk nakon što je njen prethodnik nestao, a Lamija mora birati između porodične odanosti i lojalnosti prema hotelu.[7] Uloge
SnimanjeFilm je nastao u produkciji Margo Cinema i SCCA/pro.ba, te u koprodukciji sa France 3 Cinema. Podržali su ga Canal+, France Televisions i Fondacija za kinematografiju Sarajevo. Prema riječima režisera i scenariste filma Danisa Tanovića, ostvarenje je nastalo dosta čudno. Prvobitni plan je bio da se uradi dokumentarac o predstavi Hotel Evropa Bernarda-Henrija Levyja, ali je na kraju taj rad preusmjeren na dugometražno ostvarenje. Predstava Hotel Evropa je monodrama u kojoj jedan čovjek sam na sceni ima jednoiposatni monolog. Tanović dalje navodi:
Tanović kaže da tekst Hotel Evropa predstavlja osnovu filma, ali da je tu priču nadogradio vlastitim pogledom i bosanskom vizurom na cijeli taj događaj.
PremijereNa 66. Berlinskom filmskom festivalu Smrt u Sarajevu će imati svjetsku premijeru. Na festivalu će se prikazati 434 filma iz 77 zemalja.[8] Film je osvojio nagradu Srebrni medvjed.[9] KritikeDobroćudni i još zajedljiviji duh Roberta Altmana ulijeva se u zapanjujuće tečan osvrt na sukobe jednog stoljeća od vrha do dna u filmu Danisa Tanovića Smrt u Sarajevu. Koliko je krik frustracija na cikluse mržnje u Bosni i Hercegovini, toliko je stručno podešena horska drama, smještena u jednom hotelu i uključuje ukupnost građana ove zemlje. Film neprimjetno isprepliće teme koje njeguje Tanović i svakako je jedan od najjasnije i najhrabrije izraženih opažanja o parališućim razdorima u regionu. Međunarodni kulturni centri će se boriti za filmske rezervacije. Dok je liberalno inspiriran predstavom Hotel Evropa francuskog intelektualca Bernard-Henri Levya, film uključuje samo male dijelove teksta i više se oslanja na model Grand Hotela, koristeći jak altmanovski osjećaj za više likova u formiranju političkog tijela.[7] Stephen Dalton je u The Hollywood Reporter-u dao negativnu kritiku za film.[10] Reference
Vanjske veze
|
||||||||||||||||||||||||||
