Bio je sin nakog Rimljanina imenom Pastor, iz područja Via Lata. Ime Sikst (lat.Xystus) vjerojatno je grčkog podrijetla.
Prema Liberijevu katalogu papa, bio je rimski biskup u doba cara Hadrijana, „a consulatu Nigri et Aproniani usque Vero III et Ambibulo“, „od konzulata Nigrova i Apronijanova, do onog Vera III. i Ambibula“, to jest od 117.-126.
Povjesničar Euzebije Cezarejski, međutim, u dva svoja spisa donosi i dvije kronologije. U Chroniconu kaže da je ovaj bio papa od 114. do 124., a u djelu Historia ecclesiastica kaže da mu je pontifikat trajao od 114. do 128. U svakom slučaju, stručnjaci se slažu da je bio papa oko deset godina.
Prema zbirci Liber pontificalis, za svoga je pontifikata donio tri važne odluke:
nitko, osim onoga koji predvodi liturgiju, ne smije za vrijeme posvete dodirivati kalež i patenu;
biskupi koji su pohodili Svetu stolicu, po povratku u svoju dijecezu moraju pokazati apostolsko pismo kojim se potvrđuje njihovo puno zajedništvo s Petrovim nasljednikom;
U doba njegova papinstva pojavljuju se vjerojatno prve razlike u odnosu na istočne Crkve. Naime, zapadna je Crkva tada već slavila Uskrs, a na istoku taj običaj još nije bio poznat. Pripisane su mu dvije poslanice o nauku o Presveto Trojstvo (nauk) i o primatu biskupa Rima, koje su se međutim pokazale apokrifnima.
Prema jednoj legendi Siksto I. poslao je prvoga misionara, biskupa Pelegrina, u Galiju.
Po smrti pokopan je u bazilici sv. Petra u Rimu. Prema drugim izvorima pokopan je u mjestu Alatra pokraj Rima.[1] Različiti katalozi papa i martirologiji navode ga kao mučenika, no budući da nema o tome ni dokaza ni dodatnih pojedinosti, i sama ga je Katolička Crkva isključila iz popisa obaveznih spomendana.
3. travnja - U Rimu rođenje za nebo blaženoga Siksta prvog, pape i mučenika, koji je uz veliku hvalu upravljao Crkvom u doba cara Hadrijana, pod Antoninom Pijom, kako bi zadobio Krista, dragovoljno prihvati vremenitu smrt.
Reference
↑Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN953-219-111-9, str. 70
