Section spéciale (srpskohrvatski: Specijalni odjel) je francusko-italijansko-zapadnonjemački historijski film snimljen 1975. godine u režiji Coste Gavrasa. Temelji se na istinitim događajima koji se zbili u Francuskoj u za vrijeme Drugoj svjetskog rata, u ljeto 1941. godine kada su njemačke okupacijske vlasti, nakon što je njemački mornarički kadet ubijen u Parizu, od kolaboracionističkih francuskih vlasti tražile da se priključe odmazdi. Nominalni protagonosti su pripadnici jednog od za tu svrhu osnovanih specijalnih tribunala koji imaju zadatak odabrati komuniste, anarhiste i druge "manjevrijedne" francuske civile koji bi trebali biti likvidirani i koji, usprkos toga što su prije rata bili ugledni funkcionari i pravnici, to nastoje pomiriti sa svojom savješću i francuskim zakonima.
Gavras je nekoliko godina ranije već bio izgradio reputaciju nizom hvaljenih, ali politički eksplicitno angažiranih, filmova temeljenih na stvarnim događajima. Section spéciale se među njima, pak, isticao time što je nastojao zbivanja dosljedno prikazati u obliku dokudrame, te su svi likovi navedeni pod pravim imenima. Gavras i njegov stalni suradnik, scenarist Jorge Semprun, su zbivanja nastojali rekonstruirati služeći se zapisnicima i dokumentima ne samo iz francuskih, nego i iz njemačkih izvora.
Film, napravljen u vrijeme kada su u Francuskoj postajale sve intenzivnije rasprave o "problematičnim" aspektima Drugog svjetskog rata, odnosno prave prirode odnosa višijskog režima i njemačkih okupatora, odnosno debate o tome da li je nasilni aspekt aktivnosti pokreta otpora bio opravdan, izazvao je veliku pažnju. Na Kanskom festivalu 1975. je osvojio Nagradu za najbolju režiju.
Uloge
Političari i visoki funkcionari
- Michael Lonsdale : Pierre Pucheu, le ministre de l'Intérieur
- Louis Seigner : Joseph Barthélemy, le garde des Sceaux
- François Maistre : Fernand de Brinon, le délégué général du gouvernement français dans les territoires occupés
- Roland Bertin : Georges Dayras, le secrétaire général du ministère de la Justice
- Ivo Garrani : l'amiral François Darlan, vice-président du Conseil
- Henri Serre : le préfet Jean-Pierre Ingrand, délégué du ministère de l'Intérieur en zone occupée
- Pierre Risch : Lucien Romier, un ministre d'État
- Hugh Morton : l'amiral William Leahy, l'ambassadeur des États-Unis
- Rick Neilan : l'assistant de l'ambassadeur des États-Unis
- René Eyrouk : José Félix de Lequerica, l'ambassadeur d'Espagne
- Jean-Marie Robain : le général Jean Bergeret, secrétaire d'État à l'Aviation
- Henri Marteau : Henry du Moulin de Labarthète, le directeur du cabinet civil du maréchal Pétain
Suci i advokati
- Pierre Dux : Raoul Cavarroc, le procureur général
- Jacques François : Maurice Gabolde, le procureur de l'État français
- Claudio Gora : Francis Villette, le premier président de la cour d'appel
- Claude Piéplu : Michel Benon, le président de la Section spéciale
- Jacques Perrin : Me Roger Lafarge, l'avocat d'Abraham Trzebrucki
- Michel Galabru : le président Jean Cournet
- Julien Guiomar : le substitut général Maurice Tetaud, le « réfractaire »
- Jean Bouise : René Linais, le conseiller
- Hubert Gignoux : Maurice Cottin, le juge « en noir »
- Julien Bertheau : l'avocat général Victor Dupuich, chef du Service central du Parquet
- Jacques Ouvrier : Robert Baffos, le conseiller
- Alain Nobis : Paul Larricq, le conseiller
- Jean Champion : l'avocat général Léon Guyenot
- Maurice Teynac : le substitut général Lucien Guillet
- Robert Benoît Me. Jacquinot, l'avocat de Léon Redondeau
- Gilbert Brandini : Me. Yung, l'avocat de Lucien Sampaix
- Jean-François Gobbi : Me. Roger Hild, l'avocat de Bernard Friedmann
- Patrick Lancelot : Me. Girbouille, l'avocat d'André Bréchet
- Jean-Pierre Miquel : Me. Alec Mellor, l'avocat d'Émile Bastard
- Louis Daquin : le bâtonnier Étienne Carpentier du Barreau de Paris
- Claude Vernier : le président Baudry de la douzième Chambre du Tribunal de la Seine
- Jacques Mathou[1] : Me. Montillot, l'avocat d'Octave Lamand
- Patrick Feigelson[1] : un avocat
Nijemci
Pripadnici Pokreta otpora
Taoci
Ostale uloge
Povezano
Reference
Vanjske veze
|