Predrag Vranicki
Predrag Vranicki (Benkovac, 21. januara 1922 - Zagreb, 31. januara 2002) bio je hrvatski i jugoslavenski filozof marksističke orijentacije - aktivni praxisovac 1960-ih. BiografijaZa vrijeme Drugog svjetskog rata Vranicki se aktivno uključio u borbu na strani partizana protiv okupatora tadašnje Jugoslavije. Nakon rata nastavio je studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1947. Nakon studija nastavio je raditi na Katedri za filozofiju kao asistent. Potom je doktorirao u Beogradu 1951 ubrzo postaje docent, potom i redovni profesor. Predrag Vranicki bio je niz godina predstojnik katedre za teorijsku filozofiju i ujedno Katedre za marksističku filozofiju [1], dekan Filozofskog fakulteta (1964./1965. do 1965./1966.) Uz profesora Vladimira Filipovića jedan je od utemeljitelja Instituta za filozofiju i njegov prvi direktor 1967[1], 1966 izabran je za predsjednika Jugoslavenskog udruženja za filozofiju. Od 1972 do 1976 je rektor Zagrebačkog sveučilišta, a od 1973 je redovni član Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti[2]. Do svog umirovljenja 1976 radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu, 1990-ih nije ušao u nikakve političke vode, nastavio je raditi svoje kapitalno djelo Filozofija historije koje mu je izašlo neposredno pred smrt. Predrag Vranicki bio je aktivni sudionik Korčulanske škole kao i časopisa Praxisod njegovog osnutka 1965 do ukidanja 1974 (član je njegova uredničkog savjeta) Popis značajnijih djelaKao filozofa njega su osobito intrigirali problemi humanizma, povijesti i slobode, njegova najznačajnija filozofska djela bila su:
Napomene
Vanjske veze
|
||||||||||||||||||||
