Operacija Vollmond
Operacija Pun mjesec (njem. Vollmond, izgovor Folmond) je bila vojna operacija Vermahta, uz upotrebu lokalnih majevičkih četnika, protiv partizana u sjeveroistočnoj Bosni (Majevica Posavina, Semberija). Vođena je od 8. do 11. juna 1944. godine. Nasuprot osovinskih snaga su bile 16. vojvođanska divizija (I, II i IV brigada) i 38. severoistočna bosanska divizija (17. majevička brigada i Posavski odred) potpomognute od delova 36. vojvođanske divizije (III i V vojvođanske brigade), ukupne jačine najmanje 4.000 ljudi.[4] PozadinaPrema zapovesti štaba Trećeg korpusa NOVJ[5], tri divizije (16, 36. i 38.) krenule su iz šire oblasti Šekovića u nastupanje prema Majevici i Semberiji. Kao protivmeru, štab 13. SS divizije pokrenuo je operaciju Folmond (nem. Vollmond) u cilju zaustavljanja i razbijanja ovih snaga. Na taj način došlo je do sudara koncentrisanih jakih snaga obeju strana u nastupanju. Tok operacije![]() Do najžešćeg sudara došlo je u mestu Lopare i okolini. Tokom večeri 8. juna jedinice NOVJ su razbile delove 13. SS divizije i zauzele Lopare, sedište četničkog štaba Radivoja Kerovića, a tokom sledećeg dana, nakon razbijanja daljih delova 13. SS divizije i četnika i artiljerijske položaje kod mesta Zajednica i Brezovače. Štab 13. SS divizije Handžar naredio je protivnapad i ponovno zauzimanje Lopara po svaku cenu.[6] 9. i 10. jun protekli su u energičnim napadima i protivnapadima obeju strana. U tim borbama Nemci su imali visoke gubitke. Između ostalih, poginuli su hauptšturmfirer Drizner (nem. SS-Hauptsturmführer Driesner, Heinz), komandant Prvog bataljona 28. SS puka, i komandir 10. čete 28. puka oberšturmfirer Ajden (nem. SS-Obersturmführer Eiden, Johann).[6] Tokom poslepodneva 10. juna Nemci su uspeli ponovo da zauzmu Lopare, a zatim i da ovladaju izgubljenim artiljerijskim položajima kod mesta Zajednice. Pošto nisu mogli da ih izvuku, partizani su zaplenjene haubice prilikom povlačenja uništili. GubiciŠtab 13. SS divizije je ove borbe, odnosno operaciju Folmond, predstavio kao uspeh, iako je prijavio visoke sopstvene gubitke od 822 borca (205 poginulih, 528 ranjenih i 89 nestalih).[7] Nasuprot tome, autor knjige o 13. SS diviziji Džordž Lepre (Georg Lepre), borbu je predstavio kao težak udarac koji je uzdrmao diviziju, opisavši je u poglavlju pod karakterističnim naslovom "Disaster at Lopare".[8] U istom izveštaju 1.586 ubijenih partizana. Izveštaj divizije o 3.000 ubijenih partizana komandant V SS korpusa Fleps ocenio je kao veliko preterivanje.[9] Naknadni izveštaj od 18. juna procenio je partizanske gubitke na čak 9.538 ljudi, od čega 4.526 poginulih. Jedinice NOVJ koje su učestvovale u borbama oko Lopara (Prva i Druga vojvođanska i Sedamnaesta majevička brigada) prijavile su sopstvene gubitke od ukupno 256 izbačenih iz stroja (59 poginulih, 165 ranjenih i 32 nestala).[1][2] Posledice![]() Nakon ove operacije došlo je do nesuglasica između 13. SS divizije Handžar i majevičkih četnika, oko podele plena. Zbog toga, u julu se komandant Hanžar divizije Deziderius Hampel sastao četničkim vođom Radivojem Kerovićem.[10] Tema sastanka bio je povratak zaplenjenog partizanskog oružja, koje su četnici pokupili sa terena, nakon borbe Handžar divizije sa partizanima. Hampel i Kerović su, "posle teških pregovora", uspeli da dogovore razmenu zaplenjenog partizanskog oružja u zamenu za nekoliko hiljada okvira streljačke municije i par sanduka sa ručnim bombama.[11] Literatura
Izvori
PovezanoVanjske veze |