Operacija Rimau
Operacija Rimau[a] bio je napad na japanske brodove u singapurskoj luci, koji je izvela saveznička Specijalna jedinica Z tijekom Drugog svjetskog rata.[1] Rimau je uslijedila nakon ranije uspješne Operacije Jaywick, koja se odvila 1943. godine. Operaciju je predvodio čovjek odgovoran za Operaciju Jaywick, potpukovnik Ivan Lyon iz jedinice Gordon Highlanders. Cilj operacije, koja je izvorno zamišljena kao Operacija Hornbill, bio je potapanje japanskih brodova pomoću mina. Za pristup luci koristili bi se poluuronjivi motorizirani kanui, poznati kao "Uspavane ljepotice".[2] Lyon je predvodio kontingent Specijalne jedinice Z sastavljen od 21 čovjeka, među kojima su bili poručnik Donald Davidson, major Reginald Ingleton, satnik Robert Page, poručnik Bruno Reymond, poručnik Walter Carey, poručnik Robert Ross, poručnik Albert Sargent, poručnik Walter Chapman, potporučnik Gregor Riggs, zastavnik Alfred Warren, zastavnik Jeffrey Willersdorf, narednik Colin Cameron, narednik David Gooley, kaplar Archie Campbell, kaplar Colin Craft, kaplar Roland Fletcher, kaplar Hugo Pace, kaplar Clair Stewart, desetar John Hardy, mornar Walter Falls, mornar Andrew Huston, mornar Frederick Marsh i pozornik Douglas Warne. Napustili su svoju bazu u Australiji britanskom podmornicom HMS Porpoise 11. rujna 1944. godine. Kad su stigli do otoka Merapas, koji je trebao biti njihova baza, otkriveno je da je naseljen. Kako bi osigurali da njihove zalihe ostanu skrivene od domorodaca, jedan od časnika podmornice, poručnik Walter Carey, ostao je na Merapasu kao stražar. Jedinica je ubrzo rekvirirala malajsku džunku imena Mustika. Nakon što je devet članova malajske posade prebačeno u podmornicu, Jedinica Z prebacila je svoju opremu na džunku tako da je Porpoise mogla krenuti natrag. Poručnik Lyon odlučio je ostaviti još trojicu ljudi s Careyjem: kaplara Colina Crafta, časnika Alfa Warrena te kaplara Huga Pacea ili narednika Colina Camerona (izvori nisu jedinstveni oko identiteta četvrtog časnika). U međuvremenu, Mustika se približila svom cilju. Na dan planiranog napada, 10. listopada 1944. godine, dogodila se katastrofa. Patrolni brod presreo je Mustiku, a netko na brodu otvorio je vatru. Bez ikakvog zaklona, Lyon nije imao drugog izbora nego prekinuti misiju. Nakon što je digao u zrak džunku i "Uspavane ljepotice", naredio je svojim ljudima da se vrate na Merapas. Međutim, Lyon je poveo malu jedinicu od šest ljudi – poručnika Donalda "Dava" Davisiona, poručnika Bobbyja Rossa, mornara za vezu Andrewa "Happyja" Houstona, kaplara Claira Stewarda, kaplara Archieja Campbella i pozornika Douglasa Warnea – u singapursku luku, gdje se vjeruje da su potopili tri broda. Dok se ostatak posade sigurno vratio na Merapas, jedinica koja je izvršila napad doživjela je drugačiju sudbinu. Japanci su se sukobili s Lyonom i njegovom četom na otoku Soreh. U sukobu koji je uslijedio, Davidson i Campbell su teško ozlijeđeni. Lyon, Ross i Steward ostali su na Sorehu kako bi odbili Japance i omogućili ranjenicima da pobjegnu. Nakon velike bitke, Lyon i Ross su ubijeni eksplozijom ručne granate 16. listopada 1944., a Steward je zarobljen. Davidson i Campbell stigli su do otoka Tapai, gdje su umrli 18. listopada, možda od ozljeda ili od progutanih tableta za samoubojstvo. Dva preostala člana jurišne jedinice, Houston i Warne, vratili su se na Merapas. Na otoku je tako u jednom trenutku, početkom studenog, bilo 18 članova jedinice. Dana 4. studenog, manja skupina japanskih vojnika doplovila je do otoka, gdje su se sukobili s komandosima; Riggs i narednik Colin Cameron ubijeni su u borbi (njihova tijela pronađena su na otoku 1994. godine),[3] dok su se ostali komandosi razbježali po okolnim otocima. Tijekom narednih mjesec dana, podmornica Tantalus dobila je naredbu da spasi preživjele komandose, međutim u mjesec dana se nije uspjela sastati s njima te je u konačnici otplovila natrag u Australiju. Komandosu su početkom prosinca pokušali bijeg, ali su svi ili uhapšeni ili umrli prilikom pokušaja. Willersdorf and Pace uhapšeni su u Indoneziji početkom siječnja 1945. godine; obojica su umrla u zatvoru u Diliju, Willersdorf od ozljeda, a Pace od izgladnjivanja. Warne je uspio bježati Japancima do ožujka, ali je i on uhapšen u stanju delirija izazvanog visokom temperaturom; umro je u zatvoru zbog neliječenih ozlijeda dobivenih tijekom nasilnog ispitivanja. U konačnici, Japanci su uhapsili 11 komandosa, koji su odvedeni u zatvor Outram u Singapuru. Među njima, Marsh je umro u zatvoru od malarije. Ostali su komandosi trpjeli teško fizičko zlostavljanje te su u konačnici stavljeni pred klokanski sud i osuđeni na smrt. Prema japanskim izvještajima, svi osuđenisi su pogubljeni 7. srpnja 1945. godine dekapitacijom; prema tim istim izvještajima, pogubljenja su trajala više od pola sata, a njihova su tijela bačena u neoznačene grobove. Pogubljeni časnici bili su major Reginald Ingleton, satnik Robert Page, poručnik Albert Sargent, poručnik Walter Carey, zastavnik Alfred Warren, vodnik David Gooley, kaplar Clair Stewart, kaplar Roland Fletcher, mornar Walter Falls i desetar John Hardy. Bilješke
Reference
Literatura
Vanjske veze
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
