Ino Perišić
Ino Perišić (Dubrovnik, 22. kolovoza 1920. – Zagreb, 24. listopada 1987.), hrvatski dirigent i skladatelj. BiografijaOsnovnu glazbenu naobrazbu Ino Perišić stekao je u rodnom gradu. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Umjetničku karijeru započeo je 1943. kao korepetitor i dirigent Opere HNK u Osijeku. Kao operni dirigent djelovao je u Zagrebu (1950.-1955. i 1965.-1967.), Mariboru (1955./56.), Skopju (1956.-1965.) i Rijeci (1967.-1974.). Od 1974. godine pa sve do umirovljenja bio je dirigent Opere HNK u Zagrebu. Iako je bio poznatiji kao dirigent, Ino Perišić ostavio nam je u nasljeđe i dvadesetak svojih skladateljskih ostvarenja. Pretežito su to skladbe za veliki simfonijski orkestar, no ima i zanimljivih djela za komorne ansamble i sastave. Skladao je nekoliko popijevki za glas i klavir, ali i klavirsku pratnju za brojne pjesme raznih autora. Bio je dugogodišnji član Hrvatskoga društva skladatelja[1] i Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.[2] Značajke Perišićeve glazbeSkladbe Ina Perišića odaju sve karakteristike nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. U njegovim simfonijskim i komornim djelima osjeća se snažan utjecaj hrvatske folklorne tradicije, ali gotovo jednako i – s obzirom na prostor i vrijeme u kojem je živio i djelovao – utjecaji glazbenoga folklora drugih naroda bivše Jugoslavije. Njegova prva i vjerojatno najpoznatija skladba, Simfonijski ples „Linđo”, glazbena je uspomena na rodni Dubrovnik. Ali i u drugim Perišićevim skladbama ima glazbenih tema koje svojim melodijskim, ritamskim ili harmonijskim obilježjima neodoljivo podsjećaju na izvorni folklorni predložak. Krsto Odak, Jakov Gotovac, Krešimir Baranović i Boris Papandopulo tek su neki od suvremenika od kojih je učio i čijim se skladbama divio. Mnoga su njihova djela također snažno obilježila umjetnički put Ina Perišića kao dirigenta i skladatelja. DjelaNeke svoje skladbe – primjerice Folklorne meditacije – Ino Perišić je uvijek iznova dorađivao, a neke su se partiture – poput Concertina za dvije flaute i orkestar iz 1964. ili pak Dua za fagot i flautu iz 1967. – izgubile (!?). U Fonoteci Hrvatskoga radija postoje tek dvije snimke Perišićevih djela: Mala plesna suita (snimka iz 1964. godine, Simfonijski orkestar RTB i dirigent Mladen Jagušt) i Scherzo op.6 (snimka iz 1974. godine, Zagrebački simfoničari RTZ i dirigent Josef Daniel). Za neke je skladbe danas gotovo nemoguće utvrditi točno vrijeme njihova nastanka, a često se razlikuju i podatci koje u svojim člancima i knjigama navode hrvatski muzikolozi Krešimir Kovačević i Lovro Županović.
Literatura
Izvori
Vanjske veze |
||||||||||||||
